Riječ je o Banjalučaninu Daliboru Karaliću, kolekcionaru i unuku narodnog heroja, Boška Karalića, koji je među prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije odlikovan Ordenom narodnog heroja Jugoslavije. Imao je samo 21 godinu.
O narodnim herojima Narodno oslobodilačke borbe odavno se ne govori, ne piše. Došla su neka druga vremena kada je poželjno vaskrsnuti junake Kosovskog mita, hajduke, vojvode, atentatore, četnike, ustaše… Nove vlasti u svim bivšim republikama, već godinama grozničavo brišu sve što je “mirisalo” na bivšu državu, i time se ograđuju od jednoog vremena, njegovih aktera i, uopšte, cijele antifašističke borbe. Do danas su preživjeli tek poneki nazivi ulica, trgova i institucija iz tog vremena. A i toga je svakim danom sve manje …
Tek poneko, kao naš sagovorik, čuva uspomenu i sjećanje na prošlost svojih predaka i socijalističko vrijeme u kome je odrastao. Riječ je o Banjalučaninu Daliboru Karaliću, kolekcionaru i unuku narodnog heroja, Boška Karalića, koji je odlukom Predsedništva Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije, 25. septembra 1944. godine, među prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije odlikovan Ordenom narodnog heroja i dobio zvanje narodnog heroja Jugoslavije. Imao je samo 21 godinu.
Sa njim smo razgovarali kako o ordenju i medaljama njegovog dede, tako i o ljubavi i simpatijama koja osjeća prema periodu socijalizma.
Foto BUKA: Dalibor Karalić
“O odlikovanja koja sam naslijedio od djeda i zainteresovao sam se za kolekcionarstvo. Volim socijalizam, odrastao sam u tom periodu i zato sve ovo i skupljam. Nažalost istorija NOB se polako i lagano briše. Pogledajte samo Hrvatsku gde jača ustaški pa i Srbiju gde jača četnički pokret i sve ono što je nekad bilo zlo sada počinje lagano da isplivava na površinu. Ako su to dozvolili političari, to ne smijemo dozvoliti mi, običan narod. Ne smijemo zaboravi svoje pradjedove, djedove i očeve koji su dali svoje živote kako u ratu protiv zla, tako i poslije u izgradnji Jugoslavije. Nisam usamljen jer ima još mnogo ljudi koji drže do sjećanja na one dobre dane i naše pretke koji su stvarali naše bolje sutra. Dužni smo ako ništa druga, barem sjećanje na njih sačuvati”, priča za Buku Dalibor sa kojim smo razgovarali tokom sajma kolekcionarstav Denarius održanog u Gradišci.
Posebno mjesto u njegovoj zbirci zauzima Orden narodnog heroja izrađen u Sovjetskom Savezu 1944. godine, nakon čega je zajedno sa ostalima dopremljen na Vis, a odakle na ratišta širom Jugoslavije. Bošku Karaliću je orden uručen neposredno pred proboj Sremskog fronta 25. septembra 1944. godine. Ordeni su u tom periodu, kaže Dalibor, dodjeljivani bez ceremonija i svečanosti. Naglašava i da je do prije sedam godina bio sam jedini čovjek u bivšoj Jugoslaviji koji je imao kompletnu dokumentaciju koja potvrđuje o kakvom Ordenu je riječ- ordensku knjižicu, uvjerenje, ukaz, zamijenicu za Orden narodnog heroja kao i fotografiju nosioca iz ratnog ili posleratnog perioda, zavisi kada je nosilac odlikovan.
Foto BUKA: Orden narodnog heroja
“Nakon sukoba Staljina i Tita neke stvari su se morale vraćati, poput partizanske spomenice koju je djed takođe posjedovao, a koja je stajala na ratnoj uniformi pričvrćena ispod džepa, kao i neke druge stvari koje su potom uništavane. Nakon toga je djed dobio drugu spomenicu, međutim nisu tražili da se vraća Orden iako su je i on rađen u Rusiji. Odren je od zlata, specifične je izrade i ne može se prodati ili primjera radi poslati poštom jer je riječ o predmetu od istorijskog značaja za BiH”, pojašnjava Dalibor u čijoj kolekciji je i drugo ordenje kojima je njegov djed odlikovan: Partizanska spomenica; Orden partizanske zvijezde; Orden za hrabrost; Orden za narod, drugi red; Orden bratstva i jedinstva, drugi red; kao i dva strana odlikovanja - Poljska partizanska spomenica koju je dobio za spašavanje 120 Poljaka i Bugarska medalja za hrabrost.
Foto BUKA: Poljska partizanska spomenica za spašavanje 120 Poljaka
“Bio je šef obezbjeđenja Milovana Đilasa crnogorskog komuniste, učesnika NOB i političkog zatvorenika u obe Jugoslavije, u Bugarskoj, i zbog toga je odlikovan Medaljom za hrabrost, godinu odlikovanja ne znam ikao posjedujem dokument, ali je ona izostavljena. To je vjerujem bila neka tajna misija”, ističe Dalibor i otkriva da mu deda nikada nije pričao o svojoj prošlosti i narodnooslobodilačkoj borbi iako je od običnog vojnika zahvaljujući herojstvu i hrabrosti koju je iskazao, vrlo brzo napredovao u hijerarhiji tek ustrojenih partizanskih snaga i stigao do komandanta brigade, a nakon pada Sremskog fronta bio prvi čovjek koji je na čelu Prve konjičke brigade na bijelom konju ušao u oslobođeni Beograd. Jednostavno je bio sasvim običan deda, kao i većina drugih.
Foto BUKA: Bugarska medalja za hrabrost
“Većinu stvari sam kasnije saznao od oca ili istražujući sam. Nažalost kod nas se desio taj nesreni rat, mnoge stvari i svjedočanstva su uništeni ili nestali, tako da sam se snalazio na razne načine kako bih došao do podataka. Neke stvari opet, nisam mogao saznati ljudi šute, neće da pričaju”, naglašava naš sagovornik.
Foto BUKA: Zastava od srme
Dalibor nam je pokazao i još jedan jedinstven istorijski eksponat i pravi raritet -prelaznu zastavu od srme koju je Tito poklanjao na Armijskim igrama od 1962. godine. Dodjeljivana je najboljim višebojcima, a uručivao ju je lično Tito.
Poslije oslobođenja Jugoslavije Karalić je obavljao razne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji, ali je zbog narušenog zdravlja penzionisan 1955. godine u činu potpukovnika. Bio je načelnik vojnog sreza, a sedamdesetih je imao i političku karijeru u Parlamentu BiH. Umro je 30. novembra 1987. godine u Banja Luci.
Boško Karalić ima dvije biste, jednu u rodnoj Bistrici pored Prijedora, a drugu u Banjaluci pored Spomenika palim borcima NOB-a.
(6yka.com)
Нема коментара:
Постави коментар