Da je bilo dobrih ljudi tijekom rata, dokazuje i priča izvjesne M. T. koja je to osobno doživjela.
Ispovijest u potpunosti prenosimo.
"Ratno stanje mi iz inostranstva krenuli na godisnji odmor stigli u BiH familija rasuta na 4 strane svijeta. Moja majka zivela u Hrvatskoj znala je da smo svake godine na godisnji isli u isto vrijeme i odlucila da nas potrazi iako je bilo opasno a nije bilo mobilnih telefona krenula put rizika i dosla na granicni prelaz, pita ju policajac gdje ide i dali ima vizu ako nema mora platiti na licu mjesta odredjenu sumu novca ,moja majka sva uplakana pokusala da objasni da nema dovoljno novca za vizu jer ako ne nadje djecu nece se imati cime vratit to jest platiti prevoz i taj doticni policajac Srbin nebi ju pustio da nije razgovor cuo drugi policajac isto Srbin koji je prisao svom kolegi i rekao "pusti baku nek ide vidjeti svoji djecu" i tako je moja majka dosla da nas vidi ne znam ime tom policajcu sto ju je pustio bez vize ali moja majka je svaki dan molila Boga da ga cuva a i ja nakon toliko godina rado ga se sjetim. Ljudino ziv i zdrav bio ma gdje bio COVJEK SI I TO VELIKI COVJEK"
Нема коментара:
Постави коментар