3. 6. 2016.
RESPEKT: Velika gostoljubivost jednog Beograđanina za Hrvatice u Beogradu
Tko bi uopće pomislio da ću jednog dana i ja napisati svoju priču koja dolazi iz Beograda. U lipnju prošle godine sam bila s frendicama u Beogradu, nisam nikad bila tamo i ono fakat me zanimalo kako je tamo. Ja i moje frendice smo podrijetlom iz okolice Zagreba i smatram da je sramota ne obići neke važnije i veće gradove iz naših susjednih zemalja, naravno, tko je u mogućnosti. Šetale smo Knez Mihajlovom i odlučile da sjednemo da se negdje odmorimo od šetnje. Kada smo popile sok, ustale smo i krenule dalje. Htjele smo da se raspitamo kod nekoga što da osim Knez Mihajlove još pogledamo u Beogradu jer smo došle na 2 dana i odsjele smo u jednom hotelu. U blizini Kalemegdana smo srele jednog momka i počele smo ga tako propitivati što bi mogle da pogledamo još u Beogradu i kuda da krenemo jer imamo samo 2 dana a želimo što više da obiđemo. Prvo što nas je upitao je jesmo li iz Bosne ili Hrvatske, rekle smo da smo iz Hrvatske. Rekao nam je kako samo slatko i zanimljivo pričamo i da mu se baš mnogo sviđa naglasak kojim mi pričamo. Dalje, rekao nam je da je taj dan slobodan i da će nam vrlo rado pomoći. Nećete vjerovati, dječko nas je odveo na Kalemegdan da obiđemo sve, vodio nas na u hram Sv. Save, odveo nas je i na stadion od Zvezde vodio nas kod zgrade gdje je državni parlament i čak i u kuću cvijeća i rekao nam uz blagi smijeh kako tu počiva nekadašnji naš zajednički predsjednik. Pokazao nam je još neke zgrade, hotele, bile smo i u muzeju nekom...
Ono što je jako zanimljivo, ispao je toliki džentlmen da nam je svo putovanje s tramvajima i autobusima platio on. Na kraju kada smo obišli ovo sve, insistirao je da nas ugosti u domu i uz naš manji otpor mi ipak pristanemo. Odveo nas je na večeru u svoj stan gdje su nas jako srdačno dočekali njegova mama i pape. Lijepo su nas ugostili, pružili nam svu pažnju i gostoljubivost i kada smo večerale, ispao je kavaljer i otpratio nas je do hotela u kom smo bile. Kada smo se rastali rekao nam je da je sva ta njegova gostoljubivost bila odraz normalnog i kavaljerskog mladića iz Srbije i da ne bi trebale gledati šta nam politika servira, pošto dolazimo iz Hrvatske tim mu je bilo draže da dokaže srpsku gostoljubivost. Sprijateljile smo se s njim i dan danas smo povezani preko fejsbuka, ponekad kuckamo. Umjesto dva dana, sve smo vidjele za jedan dan, od silnog umora boljele su nas noge tako da smo sutradan cijeli dan spavale. Kada smo se vratile u Hrvatsku ajme meni što smo sve imale da pričamo svojima.
Ovom prilikom moram reći: Filipe hvala ti do neba, dođi u Zagreb da ti pokažemo i našu gostoljubivost!
Klara, Matea i Mirna.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Nešto obično a ipak posebno
ОдговориИзбриши