Na dužnost načelnika policije u Osijeku postavljen je nakon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj 1990 godine.
Reihl-Kir je bio miroljubiv čovjek, ljutili su ga nerazumni ispadi i s hrvatske i sa srpske strane te je požrtvovno nastojao spriječiti otvoreni rat u istočnoj Slavoniji.
Činio je to osobnim primjerom, sam i nenaoružan odlazio je na barikade pobunjenih Srba oko Osijeka, pokušavajući ih urazumiti. Na svim press konferencijama javno je suočavao pojedine novinare sa činjenicama da su čuli istinu, a odmah nakon toga u svojim medijima je izokrenuli i objavili kao laž, čime je još 1991 među prvima razotkrivao političku instrumentalizaciju velikog dijela medija u funkciji zastrašivanja i manipulacije građanima.
PREPORUČUJEMO DA POGLEDATE AKO STE PROPUSTILI...
POZNATI SRPSKI JUTJUBER URADIO VIDEO NA TEMU: "Da li su Srbi i Hrvati braća?" Šokiraće vas argumenti i saznanje. (VIDEO)
https://balkanski--mir.blogspot.com/2019/02/poznati-srpski-jutjuber-uradio-video-na.html
Na sjednici Skupštine Osijeka u junu 1991 javno za govornicom obećao: "Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti." Nekoliko tjedana prije nego je ubijen, Reihl-Kir je u Tenji je osobno naoružao svojega kasnijeg ubojicu Antuna Gudelj, jednog od ekstremista na hrvatskoj strani, tj. zadužio mu je Kalašnjikov.
Jadranka Reihl-Kir je svojem suprugu postavila ultimatum da do 1. 7. 1991 napusti policiju pošto je uvidjela da joj je suprug, na lokalnom nivou, ostao sam u borbi da spriječi sukobe u istočnoj Slavoniji. Zadnjih tjedan dana nije dolazio doma, jer se bojao da će mu protivnici na hrvatskoj strani iscenirati prometnu nesreću na putu prema doma. Reihl-Kir je naredio dvojici policajaca da 24 sata dežuraju ispred njegove kuće u kojoj su boravile njegova supruga i kćer. Josip Reihl-Kir je ubijen 1. 7. 1991, oko 13.30 sati, na prilazima prigradskome osječkom naselju Tenji na hrvatskoj barikadi, zajedno sa potpredsjednikom osječkoga Gradskog vijeća Goranom Zobundžijom i gradskim vijećnikom Milanom Kneževićem, dok je Mirko Tubić bio teško ranjen. Svu trojicu je ubio pripadnik rezervnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (MUP) Antun Gudelj koji je nakon toga hladnokrvno odšetao s mjesta ubojstva. Reihl-Kir je bio pogođen sa šesnaest metaka. Gudelja nakon počinjenog ubojstva nitko nije uhitio. Jedan od očevidaca tog događaja potvrdio je da je nakon trostrukog ubojstva Gudelj prebačen u Osijek u prtljažniku žutog Golfa, da bi se potom nekoliko dana skrivao po Osijeku i Hrvatskoj. Gudeljovi zaštitnici su se potom pobrinuli da ga se prebaci preko granice, kupi zrakoplovna karta i omogući bijeg u Australiju.
Za Gudeljom nije izdana tjeralica sve do 1993, a balističko vještačenje obavljeno je tek 1996 godine. Jedan svjedok je potvrdio da je 15 minuta prije ubojstva Reihl-Kira na barikadama vidio Branimira Glavaša. Josip Boljkovac, tada ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske, je bio izravno nadređen Reihl Kiru. Boljkovac je potvrdio da mu je Reihl-Kir otprilike tjedan dana pred ubojstvo kazao kako je osuđen na smrt i da mu prijete likvidacijom.
Na pitanje tko mu to prijeti, spomenuo je Vladimira Šeksa i Glavaša. Postoje novinska izvješća u kojima se tvrdi da je Glavaš za Božić 1990 u užemu krugu izjavio kako Reihl-Kir neće dugo. Boljkovac je sa Slavkom Degoricijom dogovorio da Reihl Kir žurno bude prebačen u Zagreb na drugo radno mjesto tj. na policijsku akademiju. Degoricija je ujutro 1. 7. 1991 nazvao Reihl-Kira i pitao ga zašto se nije prema dogovoru javio na novo radno mjesto u Zagrebu. Reihl-Kir je odgovorio da treba samo riješti još nešto, tj. obaviti pregovore između hrvatske i srpske strane u Tenji. Međutim, Reihl-Kir nikada nije stigao do Zagreba jer su Gudelj i njegovi nalogodavci bili su brži. Boljkovac je preko depeše doznao da je Reihl-Kir ubijen, te je odmah po tom saznanju odlučio uhititi odgovorne, uključujući i Gojka Šuška (kasniji ministar obrane Republike Hrvatske).
O tom Boljkovčevom planu netko je obavijestio predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana, a koji je odmah potom idući dana smijenio Boljkovca. Boljkovac je izjavio kako vjeruje da je Reihl-Kir ubijen zato što se suprotstavio Šušku tj. nije htio sudjelovati u akciji u Borovom Selu, gdje su Glavaš, Šušak i Vice Vukojević ispalili tri rakete iz armbrusta (laki ručni raketni bacač za jednokratnu uporabu) na prve kuće u nizu tj. na napuštenu barikadu na ulazu u selo. Jedna raketa je pala u kukuruzište, druga na kuću, a treća u polje. Prema Boljkovcu Reihl-Kir je ubijen samo zato što je bio za mirnu opciju rješavanja krize u istočnoj Slavoniji.
Josip Reihl-Kir je pokopan 3. 7. 1991 godine u Osijeku.
Reihl-Kir je bio miroljubiv čovjek, ljutili su ga nerazumni ispadi i s hrvatske i sa srpske strane te je požrtvovno nastojao spriječiti otvoreni rat u istočnoj Slavoniji.
PREPORUČUJEMO DA POGLEDATE AKO STE PROPUSTILI...
POZNATI SRPSKI JUTJUBER URADIO VIDEO NA TEMU: "Da li su Srbi i Hrvati braća?" Šokiraće vas argumenti i saznanje. (VIDEO)
Na sjednici Skupštine Osijeka u junu 1991 javno za govornicom obećao: "Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti." Nekoliko tjedana prije nego je ubijen, Reihl-Kir je u Tenji je osobno naoružao svojega kasnijeg ubojicu Antuna Gudelj, jednog od ekstremista na hrvatskoj strani, tj. zadužio mu je Kalašnjikov.
Jadranka Reihl-Kir je svojem suprugu postavila ultimatum da do 1. 7. 1991 napusti policiju pošto je uvidjela da joj je suprug, na lokalnom nivou, ostao sam u borbi da spriječi sukobe u istočnoj Slavoniji. Zadnjih tjedan dana nije dolazio doma, jer se bojao da će mu protivnici na hrvatskoj strani iscenirati prometnu nesreću na putu prema doma. Reihl-Kir je naredio dvojici policajaca da 24 sata dežuraju ispred njegove kuće u kojoj su boravile njegova supruga i kćer. Josip Reihl-Kir je ubijen 1. 7. 1991, oko 13.30 sati, na prilazima prigradskome osječkom naselju Tenji na hrvatskoj barikadi, zajedno sa potpredsjednikom osječkoga Gradskog vijeća Goranom Zobundžijom i gradskim vijećnikom Milanom Kneževićem, dok je Mirko Tubić bio teško ranjen. Svu trojicu je ubio pripadnik rezervnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (MUP) Antun Gudelj koji je nakon toga hladnokrvno odšetao s mjesta ubojstva. Reihl-Kir je bio pogođen sa šesnaest metaka. Gudelja nakon počinjenog ubojstva nitko nije uhitio. Jedan od očevidaca tog događaja potvrdio je da je nakon trostrukog ubojstva Gudelj prebačen u Osijek u prtljažniku žutog Golfa, da bi se potom nekoliko dana skrivao po Osijeku i Hrvatskoj. Gudeljovi zaštitnici su se potom pobrinuli da ga se prebaci preko granice, kupi zrakoplovna karta i omogući bijeg u Australiju.
Za Gudeljom nije izdana tjeralica sve do 1993, a balističko vještačenje obavljeno je tek 1996 godine. Jedan svjedok je potvrdio da je 15 minuta prije ubojstva Reihl-Kira na barikadama vidio Branimira Glavaša. Josip Boljkovac, tada ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske, je bio izravno nadređen Reihl Kiru. Boljkovac je potvrdio da mu je Reihl-Kir otprilike tjedan dana pred ubojstvo kazao kako je osuđen na smrt i da mu prijete likvidacijom.
Na pitanje tko mu to prijeti, spomenuo je Vladimira Šeksa i Glavaša. Postoje novinska izvješća u kojima se tvrdi da je Glavaš za Božić 1990 u užemu krugu izjavio kako Reihl-Kir neće dugo. Boljkovac je sa Slavkom Degoricijom dogovorio da Reihl Kir žurno bude prebačen u Zagreb na drugo radno mjesto tj. na policijsku akademiju. Degoricija je ujutro 1. 7. 1991 nazvao Reihl-Kira i pitao ga zašto se nije prema dogovoru javio na novo radno mjesto u Zagrebu. Reihl-Kir je odgovorio da treba samo riješti još nešto, tj. obaviti pregovore između hrvatske i srpske strane u Tenji. Međutim, Reihl-Kir nikada nije stigao do Zagreba jer su Gudelj i njegovi nalogodavci bili su brži. Boljkovac je preko depeše doznao da je Reihl-Kir ubijen, te je odmah po tom saznanju odlučio uhititi odgovorne, uključujući i Gojka Šuška (kasniji ministar obrane Republike Hrvatske).
O tom Boljkovčevom planu netko je obavijestio predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana, a koji je odmah potom idući dana smijenio Boljkovca. Boljkovac je izjavio kako vjeruje da je Reihl-Kir ubijen zato što se suprotstavio Šušku tj. nije htio sudjelovati u akciji u Borovom Selu, gdje su Glavaš, Šušak i Vice Vukojević ispalili tri rakete iz armbrusta (laki ručni raketni bacač za jednokratnu uporabu) na prve kuće u nizu tj. na napuštenu barikadu na ulazu u selo. Jedna raketa je pala u kukuruzište, druga na kuću, a treća u polje. Prema Boljkovcu Reihl-Kir je ubijen samo zato što je bio za mirnu opciju rješavanja krize u istočnoj Slavoniji.
Josip Reihl-Kir je pokopan 3. 7. 1991 godine u Osijeku.
Нема коментара:
Постави коментар