Učite djecu da heroji nisu oni koji idu u rat, već oni koji sve čine da do rata ne dođe!
Jedan od takvih heroja je, bez dileme, fra Janko Ljubos, bosanski fratar, kustos muzeja Franjevačkog samostana u Fojnici.
Kada je autor ovih redaka prije nekoliko godina pisao o "herojima koji nikome nisu trebali", u vrhu liste bio je upravo fra Janko, koji je, ispisujući stranice ljudske časti u vremenima beščašća, devedesetih godina prošlog stoljeća, činio sve da u srednjoj Bosni ne dođe sukoba i rata, te pozivao na mir, tražio da topovi utihnu i pomagao unesrećenim ma ko bili...
PREPORUČUJEMO DA PROČITATE AKO STE PROPUSTILI...
ISPOVIJEST 'Muslimanka sam i udala sam se za Srbina. Moji ga nikad nisu prihvatili ali on njih veoma pošuje.'
https://balkanski--mir.blogspot.com/2019/01/ispovijest-muslimanka-sam-i-udala-sam.html
Krik bosanskog fratra
Ahdnama i plašt sultana Fatiha
"Zaustavite rat u Gornjem Vakufu. Dogovorite se. Ako to ne učinite u Bugojnu će biti velika katastrofa. Nema ciljeva koji katastrofu mogu opravdati. Prvi put vam se obraćam i molim vas, poslušajte", bio je vapaj fra Janka upućen u januaru 1993. generalu Slobodanu Praljku, koji je pravosnažnom presudom u Haškom tribunalu prošle godine osuđen za ratne zločine, nakon čega je ispio otrov, te pukovnicima Željku Šiljegu i Miri Andriću.
Nažalost, nisu ga poslušali...
Umjesto Praljka, Šiljeg je fra Janku drsko odgovorio da "postupaju kao vojnici" i da će "sukob prestati kada postrojbe Armije RBiH polože oružje u Gornjem Vakufu i odu nesmetano van grada".
O ljudima poput fra Janka malo se danas govori. Nažalost, ponovo mnogo više prostora u medijima ima za one "što uz bojni poklič legaju", kako bi to dočarao genijalni Đorđe Balašević, za one što "pevaju u slavu noževa", "pevaju, pa onda begaju".
Fra Janko danas veli da je važno uvijek biti čovjek, pozvati na mir i ljubav
"To je uvijek važno. To je pitanje uvijek aktualno. Važno je na njega davati odgovore, pogotovo ako taj odgovor može biti konstruktivan, odgovor koji će izgrađivati samog čovjeka, onoga ko govori i kome se govori. Pomirenje je teško postići pa reći: "E, sad je pomirenje". Ono se postiže svaki dan. Iz dana u dan. Počevši od obitelji, na radnom mjestu, među narodima, religijama. Pomirenje se izgrađuje. To je jedna trajna kategorija koja se može izgrađivati i razgrađivati", započinje fra Janko.
Mi smo i danas, podsjeća nas ovaj bosanski fratar, pozvani izgrađivati dobro i pozitivno djelovati.
"Opterećeni smo jednom ružnom prošlošću. Ne, ne treba od nje bježati, ali je treba pravilno interpretirati. Onoga tko je činio dobro, treba priznati i pohvaliti, a onoga tko je činio loše, treba kazniti. Ne da bi mu se neko svetio, već da i drugi vide da nije dobro činiti loše stvari", naglasio je Ljubos.
Ima neka Božja providnost u činjenici da je Fra Janko današnji čuvar čuvene Ahdname, značajne bosanskohercegovačke baštine, ali i sjećanja na mudrog fra Anđela Zvizdovića, fratra rodom iz okolice današnjeg Gornjeg-Vakufa-Uskoplja, koji je izašao pred sultana Mehmeda II Fatiha. Jer, upravo je za taj kraj vezano i za djelovanje fra Janka kojeg poštuju svi, bez obzira na njihovo porijeklo. On u svojoj misiji dobra nije ostao samo na riječima.
Zajedno sa predstavnicima Islamske zajednice i tadašnjeg gornjovakufskog glavnog imama Bajre ef. Bušatlića, kako se može vidjeti i iz dostupnih dokumenata, snažno je dizao glas protiv sukoba.
Krik fra Janka: "Zaustavite rat"
"Bio sam naivan i vjerovao sam da ne može doći do rata. Kako će susjed početi pucati na susjeda!? Vjerovao sam da se to u Bugojnu i bugojanskom kraju ne može dogoditi. Dogodilo se. Vjerujem i dan danas da to Bugojanci ne bi uradili ni Hrvati, niti Bošnjaci, pa čak ni i Srbi. No, došla je naredba sa strane, da se tako mora. Sjećam se jednog razgovora sa političarima. Oni kažu: "Evo, svi su nešto učinili, već je bio rat na mnogim prostorima. Neki su pobijedili, neki izgubili, ne možemo mi biti iznimka". Zaista ni Bugojanci nisu bili iznimka i došlo je do rata. Prvo je došlo do srpske agresije na Bugojno, a onda, nažalost, još gore, rata Bošnjaka i Hrvata, koji nikome nije trebao, niti je dobro donio", prisjetio se fra Janko koji je u Bugojnu bio prije, za vrijeme rata i poslije rata.
Kad je već došlo do sukoba činio je, kako kaže, ono što je mislio da najbolje.
"Nisam se bojao Bošnjaka. Oni koji su me poznavali, znali su što ja zastupam. Hrvati su mi prigovarali: "Što pomažeš muslimansku sirotinju? Što pomažeš srpske babe i djedove!? Oni pucaju!" Pa ne pucaju oni! Hajde na Kupres gore pa otjeraj ove što pucaju", kaže naš sagovornik.
Nisu me slušali
Iz istih razloga pisao je i vrhu HVO-a kako se može vidjeti u citiranom dokumentu.
VIDEO:
(avaz.ba)
Нема коментара:
Постави коментар