Jebe me rat u Bosni. Jebu me priče iz tog rata. Jebu me Srbi, Hrvati i Muslimani, oni sadašnji i prošli.
Jebu me priče o herojima, lopovima i političarima iz tog rata. Jebe me rat, a sad me jebe i mir. Jebe me što ništa nije kao prije, što ni ja nisam kao prije, što mi nismo kao prije i jebe me to nije.
PREPORUČUJEMO DA PROČITATE AKO STE PROPUSTILI...
SARAJEVO, PAMTIŠ LI HEROJA? Znate li ko je bio Dragoje Bato Veljković? Srbin koji je izgubio život jer je štitio komšije Bošnjake i Hrvate!
https://balkanski--mir.blogspot.com/2019/02/sarajevo-pamtis-li-heroja-znate-li-ko_23.html
Prije neki dan sam uselio u novu kuću. Na silu priveo dvojicu da mi u lice kažu kako im se kuća sviđa. U novoj kući imam i novi broj telefona. Dosad me još niko nije zvao, ali sigurno hoće. Nemaju ljudi vremena i para. Zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kažu: ovo je vaš sretan dan, hoćete li novu kreditnu karticu? Kako samo znaju moj broj, a nisam im javio?
Jebu me ovi što sve znaju, pa i telefone. Jebe me tehnika. Novi tv ne kupujem. Koristim ovaj star 10 godina. Sumnjam da sad svaki u sebi ima kameru. Jebe me špijuniranje svega sto se kreće i živi, a tek da misli… Doduše jebu me i veliki računi za telefon. To dok sam svima javio. Poslije opet izgube ljudi broj kad ga zapišu na komadić papira.
Jebe me i to što svakom Amerikancu moram objašnjavati da su kod nas bolnice i škole bile besplatne i da su nam komarci k’o njihovi, a ne veliki ko rode. Jebe me što mi ne vjeruju kad im pričam o uspomenama. Toliko su lijepe da je u njih i teško povjerovati.
Jebe me i to što me zovu dijaspora ili dijareja i dijaliza, ne znam više ni sam.
(bhdijaspora.net)
Нема коментара:
Постави коментар