Narodi i narodnosti bivše države nakon smrti Josipa Broza odmah su rekli: Bilo je časno živjeti s Titom. Ali, rijetki znaju kako ga je bilo časno i teško čuvati dok je bio živ.
Aleksandar Anjoli dobro zna. Ovaj šezdesetpetogodišnji Sarajlija italijanskog porijekla, dva puta godišnje, od 1975. do 1978. godine, bio je lično obezbjeđenje drugu Starom dok je ovaj lovio po velikim lovištima oko Bugojna.
S nostalgijom u glasu i pogledom uprtim u daljinu, Aleksandar se prisjeća njemu dragih detalja. Počinje s anegdotom. Tadašnji bh. političari s Titom pozirali su jedne prilike fotografu ispred kože medvjeda kapitalca, koja je bila okačena na zidu.
Ne treba napominjati da je medu ustrijelio baš Josip Broz.
– Da bi opustio malo atmosferu, Tito se, prije nego što je blicnulo, našalio na njemu svojstven način, kaže Anjoli.
“Drugovi i drugarice”, kazao je Tito tada “upravo sam dobio vijest da je drug Nikolaj Čaušesku na Karpatima ulovio većeg medvjeda od ovog na zidu. Šta vi mislite da ovog našeg malo rastegnemo kako bi i dalje bio najveĆi ulovljeni medvjed u Evropi?”
Ne treba napominjati da je medu ustrijelio baš Josip Broz
Tito je uživao u lovu. Imao je uvijek tri puške, ali najdraža mu je bila vinčesterka.
Imao je, kaže Anjoli, i standardnu proceduru pripreme pred odlazak u lov. Broz bi ustao ujutro oko četiri sata, da bi provjerio kakvo će vrijeme biti taj dan. Onda bi prošetao oko vile Gorica, na terasi popio kafu, zapalio kubu i listao štampu. Potom bi odmah u blizini vile isprobao oružje.
Zanimljivo je da je štampa za Tita u vilu Gorica stizala helikopterom, a cigare direktno od Fidela Castra. Anjoli se sjeća da su cigare bile zapakovane u aluminijsku ambalažu na kojoj je pisalo: Titu od Castra.
– Kada bi odlazio iz Bugojna, podijelio bi cigare koje ne bi popušio. Zahvaljujući njima toliko puta mi je u ovom posljednjem ratu Tito pao na um. Te suvenire sam u ratu sjeckao, motao u papir i pušio, kaže Anjoli.
Aleksandar Anjoli nije slučajno bio u Titovom obezbjeđenju. Tada je radio u Službi državne bezbjednosti. Oni koji su bili u blizini Tita kuhari, konobari, krojači… nisu nasumice birani.
Anjoli kaže da su po hiljadu puta provjeravani. Takvu proceduru je i sam prošao. Možda mu je olakšavajuća okolnost bila i to što je svojevremeno bio najmlađi sekretar SKJ. Imao je samo 19 godina.
Nestašne pudlice
Prisjećajući se starih vremena, Anjoli nije mogao da ne spomene i Titove pudlice. One male, bijele, čupave koje se mogu vidjeti i na nekoliko fotografija Tita s Jovankom Broz. Elem, kada bi se Tito vraćao iz lovišta i prije nego što bi bio u vidokrugu, pudlice bi se počele čudno ponašati.
Anjoli kazuje da su pudlica znale, kada im priđe Tito, i po dva metra skakati u vis od sreće. Nije siguran da su Titovi ordonansi bili tako sretni.
– Imali su običaj stalno se vrzmati oko njihovih nogu, pa im u toj igri poderu i hlače. Morali su ih nekoliko puta dnevno mijenjati. Tito je uvijek bio dotjeran i nije bilo pohvalno u njegovoj blizini biti neuredan, kaže Anjoli.
Pored pudlica, Stari je u Bugojnu imao i dva šarplaninca. Dobio ih je, dok su još bili štenad, od partijskog druga Lazara Koliševskog. Kada je šest mjeseci kasnije u Bugojno kao gost došao turski državnik Bulent Edževit, šarplanici su bili, veli Anjoli, k'o sto.
– Ma kakav sto, k'o telad.
Tito se spremao Edževita primiti u vili Koprivica. I onda je došlo do nepredviđenog problema. Jedan od šarplaninaca s imenom Ondo otrgnuo se s lanca. Odmah je proglašeno vanredno stanje. Titova garda na nogama, a i milicija…
– Odem tamo se jednim pukovnikom i vidimo Ondo prekinuo lanac. Polako se povučemo nazad i nazovem čovjeka koji se brinuo o psima, a bio je u Bugojnu: Dolazi odmah ovamo i ponesi lance. On mi odgovori: Pola dva je noću, gdje ću naći lance? A ja njemu: Ako treba, pola grada, probudi priča Anjoli.
Čovjek je došao brzo i učvrstio situaciju s Ondom. Taman se to završilo, garda i milicija dobili voljno, kad je u blizini počeo neko glasno da urla. Nedaleko od psećih kućica, pored Titove garaže, bila su tri visoka bora. Anjoli precizira da je do prvih grana, odoka, bilo dvadeset metara.
– Pogledam prema gore, kad na vrhu jednog bora milicajac pod punom opremom. Pitam ga, šta ti gore radiš, a on će: Zaganjo me Ondo, prep'o sam se i evo me na drvetu. Gledam bor i onako glasno kažem: Pa kako si se popeo, ni mačka se ne bi mogla popeti uz ovo ravno drvo, uz smijeh priča Anjoli.
Ponovo je zvao u Bugojno, ovaj put tražio je vatrogasna kola s korpom. No, da se vratimo Titu. Anjoli kaže da je to bio veliki čovjek. Neposredan u kontaktu s ljudima, nimalo prepotentan.
– Imao je osamdeset godina a svako jutro se sam brijao, pojačava detaljima Anjoli priču o Titu.
Saznao je Anjoli slučajno i da Tito u novčaniku nije imao para. Kada je Tito jednom krenuo za Livno, u jednom trenutku se sjetio da je zaboravio novčanik. To je bio razlog da se jedno vozilo iz kolone izdvoji i vrati nazad prema rezidenciji. Čovjek koji je bio poslan po novčanik bio je radoznao i zavirio u njega.
– U novčaniku je bila samo partijska knjižica, lična karta i još neki lični dokumenti, kaže Anjoli.
Za Titov dolazak u Bugojno, oni koji su trebali znati znali su mjesec dana unaprijed. U tom periodu konspirativno se zavirivalo pod svaki kamen. Kako je radilo Titovo obezbjeđenje najbolje pokazuje sljedeći primjer.
Aleksandar Anjoli (desno)
Rahmetli Salko Hondo, tadašnji fotograf Oslobođenja i pokojni Predrag Vukosavljević, vozač iste firme, krenuli su službeno ka Bugojnu. Blizu ovog gradića se zaustave i zbog nužde potraže najbliži šumarak kraj ceste. Nisu ni počeli s poslom a pred njih, niotkuda, pojavi se milicajac. Naoružan do zuba, a automat uperio u njih.
– Pokazali su mu akreditacije, rekli ko su i šta su, ali ovaj ni da čuje, već im veli: Možda vaše akreditacije važe za vožnju cestom, ali da hodate šumom za to vam ne vrijede, sjeća se Anjoli.
Lažni atentat
Fotograf i vozač su privedeni, a nedugo zatim i pušteni. Ipak, nije sve uvijek savršeno funkcioniralo. Zna Anjoli da je obezbjeđenje jedne prilike napravilo propust u Zenici. Skupila se masa svijeta da vidi Tita.
Dok kolona vozila ide kroz Zenicu, iz jednog mašu Tito i Jovanka. Sasvim neočekivano, jedan čovjek prilazi Titovom vozilu i baca nešto.
– Bio je to smotak pisama, koji je pao Jovanki u krilo – kaže Anjoli.
Taj čovjek bio je radnik Željezare Zenica gdje je dobio otkaz. Žalio se svima i pisao im pisma, ali njegovom problemu nije bilo rješenja.
Zato je skupio sva pisma, zavezao ih i čekao da Tito dođe. Mislio je da će mu maršal pomoći, ali umjesto toga je priveden, a pričalo se da je htio izvršiti atentat. I danas živi u Zenici i ne želi nikome pričati o tom događaju.
To je bio i najveći problem u Anjolijevoj karijeri. Ubrzo Tito više nije dolazio u BiH. Posljednji put su zajedno popili kafu na Bikavcu, kada je Tito dolazio za godišnjicu Bitke na Sutjesci.
Anjoli se sjeća kada je s Titom popio i konjak. Francuski.
– Mnogi pričaju kako je Tito pio samo viski. To nije tačno, najviše je volio francuski konjak – kaže Anjoli.
No, kako je Anjoli popio konjak s Titom? U četiri sata ujutro sjedio on sa Titovim ordonansom Milisavom u holu rezidencije.
Pijuckali su kafu, a uzeli i bocu konjaka da upotpune događaj. Nasuli malo u čašu, a bocu sakrili pod sto. A onda, čuju šum lifta. Nekoliko trenutaka kasnije, iz njega izlazi Tito.
Probudio se i pošao da vidi kakvo će vrijeme biti za lov. Iako je bilo rano, izgledao je kao da je krenuo u večernji provod. Kaže Aleksandru i Milisavu da bi on rado popio kafu.
– Popričamo malo o lovu, a onda će Tito iznenada: Dok liječnik nije naišao, naspite i meni malo tog konjaka što ga čuvate ispod stola – priča Anjoli.
E, sad kad se Anjoli sjeti Tita i tog vremena, pa počne upoređivati s današnjim političarima i današnjim vremenom, bude mu teško. Uzdahne i kaže ma ni do koljena mu nisu.
Zato i priča o njemu stalno. Ali, nešto čuva i za sebe.
– Neke stvari još ne treba pričati, a možda nikada neće ni biti ispričane.
Italijan u Sarajevu
Aleksandar Anjoli, kao i njegov djed, otac i sin, rođen je u Sarajevu. Njegov pradjed i prababa došli su u Sarajevo iz Italije, oblast Beulo, komuna Deladikadire.
Nikada, mada je putovao kroz Italiju, Aleksandar nije svratio u spomenutu komunu u kojoj se svi prezivaju Anjoli. Pored toga što je bio najmlađi sekretar SKJ, Anjoli je danas počasni predsjednik Foruma mladih SDP-a, član Kantonalnog odbora SDP-a, potpredsjednik Nadzornog odbora SDP-a i osnivač Amaterskog fudbalskog kluba NEA.
– U životu sam imao čast i da me izbace iz Treće gimnazije, ali sam ipak završio Policijsku školu u Beogradu. Nakon toga bio sam načelnik u Službi državne bezbjednosti – kaže Anjoli, inače obožavatelj slika Affana Ramića.
Drugovi supružnici i drugarice supruge
Osim bosanskih političara i komunista, s Titom su često u lov išli i Vidoje Žarković, Edvard Kardelj, Vladimir Bakarić i Žarko Broz. Jasno je bilo da je Titu od svih bio najdraži Edvard Kardelj. U, lift koji je bio u rezidenciji, pored Tita, Jovanke, admirala i Anjolija smio je samo Kardelj.
Samo Kardelj Tita nije persirao. Ako je Kardelj bio glavni kod Tita, njegova supruga Pepica je bila glavna među ženama visokih dužnosnika Partije. Dok su drugovi supruž nici lovili, njihove drugarice supruge su brale gljive. Drugarica Pepica je znala sve o gljivama.
INFOBIRO Digitalni Arhiv možete pretraživati na internet adresi www.infobiro.ba. Za korištenje ove usluge i kupovinu tekstova, potrebno je da posjedujete neku od mogućih vremenskih opcija pretplate na INFOBIRO sa odgovarajućim brojem kredita za download textova.
Riječ je o izdanju Mediacentra Sarajevo koji podržava razvoj nezavisnog i profesionalnog novinarstva u BiH.
(novi.ba)
Нема коментара:
Постави коментар