Gornji Kotorac, malo naselje na teritoriji RS-a, samo 30-ak minuta vožnje od Sarajeva. Dvije decenije nakon rata ovo mjesto pravi je primjer povratničkog suživota, dobrosusjednskih odnosa i sloge. Podjele na ove ili one ovdje ne postoje.
U ovo malo mjesto prije 55 godina doselila se i Kosa Mičić. Pola stoljeća koliko je ovdje, tvrdi, ništa se nije promijenilo. Život u Gornjem Kotorcu pokazuje kako suživot u BiH nije iluzija.
"Super živimo svi, niko nikog ne dira. Jedni drugim, ako treba nešto, pomažemo. Dolazimo jedni drugim za Božić, za Bajra, za Vaskrs. Šaljemo jaja njima, oni nama kurbane, djeca se slažu, dobro živimo", kazala je Kosa.
Rat ih je nakratko razdvojio, ali komšijska sloga i prijateljstvo nikada nije nestalo. Samo nekoliko stotina metara od Kosine kuće, živi Fatima Mujkić. Ona se u ovo mjesto vratila 2001. godine. Bolji život nigdje, osim ovdje, ne bi mogla zamisliti. Bilo da je radost ili žalost komšije su uvijek tu.
"Ja Kosi odem, samo ona slabije, kuk operisala, pa slabije meni može doći. Njezin sin Neno sa mojim Nedimom družio se, zajedno u školu išli. Kad Nedim dođe i kad je šta prevući on sve po Nenu leti", dodala je Fatima.
I nisu usamljene u ideji da je suživot moguć. Pažnja ljubav i poštovanje u Gornjem Kotorcu su ispred mržnje.
"Mislim da nam je super i da se može zajedno, samo treba volje od ljudi ništa drugo, a ovo političari nas samo zavađaju. Mislim da je to to ili neki stranci , a mi da smo pametni svi se dići i sve ovo natjerati", poručila je Cvija Trapara.
Ove žene, iako su u trećoj životnoj dobi i danas obrađuju zemlju, prave pekmez, druže se i pomažu jedna drugoj. Osmi mart, kažu, nek' slave mlađi, one će nastaviti živjeti u slozi. Mještanima ovdje ne smetaju jedni drugima, jedino što im nije po volji je pogrešna politika i političari, isti oni kojima u ovom naselju i nema mjesta za život.
Video pogledajte klikom OVDJE.
(N1)
Нема коментара:
Постави коментар