Iz ljubavi prema životinjama, Mirjana Vasiljević je na svom imanju napravila sklonište, koje je nazvala "Mali raj“, gdje se svakodnevno brine o ovim životinjama, čiji se broj iz dana u dan uvećava.
U vremenu kada su ulice Podgorice i drugih gradova prepune nezbrinutih pasa, primjer Mirjane Vasiljević prava je rijetkost.
Ona sav svoj trud i svoje vrijeme posvećuje nezbrinutim psima i mačkama, a dvorište njene kuće pretvorila je u sklonište za nezbrinute životinje.
"Bavim se ovim još od djetinstva, kada sam počela da nalazim životinje i zavoljela sam ih. Nalazila sam ih na ulici i donosila kući i evo šest godina kako sam odlučila da napravim ovo sklonište za životinje. Ima ih mnogo na ulici, i mnoge sam našla, donijela, izliječila. Mnogo mi ih je žao, jer ima veliki broj životinja koje su nezbrinute, ranjene, iznemogle. Ljudi ostavljaju svoju ljubimce, posebno rasne pse, koje uzmu, pa ih nakon nekog vremena puste u nepoznatom pravcu. Oni se razbole od gladi, treba im pomoć“, priča Mirjana.
Njihov broj svakim je danom sve veći, ali to je samo razlog više za Mirjanu, koja je iz ljubavi prema ovim životinjama svakom psu i mački dala ime.
"Ovdje sam na svoje, ovdje sam podignuta kao dijete i uradila sam "Mali raj“, tako se zove ovo sklonište. U njemu boravi blizu stotinu mačaka i pasa. Oni svi imaju svoju priču, svi imaju svoje ime. Mnogi imaju tužnu životnu priču, koji su nađeni u jako lošem stanju, poput psa Vučka, koja je nađena baš iznemogla. Bila je u teškim ranama“, kaže Mirjana.
Ističe da veterinarske ambulante u Podgorici nisu pokazale neku veću angažovanost, kako bi joj pomogli u liječenju životinja. Svaki dan potrebno joj je najmanje deset kilograma hrane za ove životinje, a zahvalna je prijateljici u Sloveniji, koja sakupi novac i pošalje za hranu za ove životinje.
U susret zimi i hladnim danima, potrebno je još više hrane za ove životinje. Mirjana zajedno s mužem vodi brigu o životinjama, a svaka pomoć bila bi joj dragocjena.
"Neophodna nam je hrana, stara roba, palete za kućice, jer ide zima, pa nam je najpotrebniji neki materijal. Ljudima na koje apelujem, kome je šta od viška i želi da baci, bilo bi dobro za nas, jer nam je sve od koristi“, ističe Vasiljević.
Da je ljubav prema životinjama nešto što je dio Mirjane, pokazuje i to što njen radni dan počinje ujutro u 4.30 sati.
Psi i mačke u Mirjaninom "Malom raju“ druže se i igraju zajedno. Svi oni imaju imena koja su dobili po dolasku u njihov novi dom.
"Ima pas Srećko, njega je neko ostavio pored šina. On je tri dana prilazio, i ja sam ga donijela u sklonište. Sada je glavni ljubimac ovdje, kao pravi gazda, dočekuje ljude, ispraća. Onda ima Maza, Lesi, Džeri, kome sam dala ime po psu koji mi je uginuo prije dvije godine, imala sam veliku ljubav prema njemu“, sa ushićenjem priča Mirjana.
Ističe da kada je tužna, i njene životinje su tužne, da kada ona plače, i njeni psi plaču.
U Podgorici postoji azil za napuštene životinje. Ipak, nije poznato da je neko na svom imanju napravio sklonište za ovako veliki broj životinja.
"Koliko sam upućena, ovo je jedini primjer u Crnoj Gori, poput našeg azila. U Podgorici mislim da nema ovoliko životinja u njemu koliko ima ovdje. Mislim da bi država trebala da se okrene, da se sve napravi po standardima, da imamo pravo sklonište za naše napuštene životinje“, kaže Mirjana.
(radiosarajevo.ba)
Нема коментара:
Постави коментар