Srbijom kruži vic da je Dobricu Ćosića izdalo srce kada je vidio hrvatske specijalce koji raseljavaju Srbe iz Obrenovca. Da, dogodilo se i to - hrvatski specijalci pohitali Srbiji u pomoć, Hrvatske autoceste oslobodile plaćanja cestarine vozila koja voze humanitarnu pomoć nevezano za njenu destinaciju, uplate Crvenog križa križaju između Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, a spasitelji na terenu u BiH ne gledaju molite li se kod hodže, popadije ili fratra. Djeca s natpisima na ćirilici pozivaju ljude na doniranje unesrećenih u sve tri zemlje, uključujući i onu čiji se ponosni nacionalisti svako malo dohvate čekića zato što im smeta to pismo.
Nažalost, 2014. bio je potreban jedan opći potop da čovjek ispliva na površinu ispod slojeva i slojeva debelih naslaga atributa, kojima se ljudi na ovim prostorima inače oblažu i misle da su zbog toga malo bolji od komšije. Prvenstveno su to mulj vjere i nacije, one dvije male stvari na temelju kojih se navodno ne smije diskriminirati po ustavima naših državica, ali se to van izvanrednog stanja tako s veseljem, redovno čini. Naravno, ne bez rezona - u ime neke veće pameti, uspješnijih sportaša, izmišljene, ali ponosnije junačke prošlosti, većeg broja Nobelovaca, ponekad i superiornijih ljubavničkih vještina.
(lupiga.com)
Нема коментара:
Постави коментар