Piše:
Mladen Obrenović
Pozitivnu sliku Hrvatske, koja je pružila utočište velikom broju izbjeglica, nastavili su ove zime u Zakladi za ljudska prava i solidarnost – Solidarna. Izbjeglicama i mladima bez primjerene roditeljske skrbi odlučili su i dalje biti "dobri domaćini" i pružiti mladim kreativcima bez doma mogućnost da se kreativno izraze, pokažu što znaju i tako obogate sebe, ali i zajednice u kojima žive.
"Želje za budućnost? Prvo želim slobodu, a onda i dobar život. Želim raditi i nastaviti studij. Volio bih da mogu ići na umjetnički tečaj", kaže 27-godišnji S., izbjeglica iz Sirije.
Drugi uče hrvatski jezik i "popravljaju" engleski, treći se žele oprobati u pjevanju ili fotografiji.
Svima onima bez doma iz Zaklade Solidarna žele pomoći da im se nabave instrumenti, kistovi, plesne cipele, prostor za pjevanje i fotoaparat. I ne samo to nego i prilika da uspiju u životu.
Koliko god teška bila vremena kojima svjedočimo, brojni su primjeri poput Solidarne i velikodušnih djela humanih i plemenitih ljudi, kako dobrotvornih organizacija, tako i udruga civilnog društva. One kojima je potrebna pomoć čini vojska izbjeglih, nezaposlenih, obespravljenih, osiromašenih, umirovljenih, starih i napuštenih, ali i mladih iz socijalno ugroženih obitelji, kojima je svaka konvertibilna marka, kuna ili dinar zapravo veliki dar.
Nije samo važno dati novac
"Očekujemo da široki broj građana i domaćih poduzeća može djelovati donatorski, makar s malim financijskim iznosima, ali i doniranjem svojih znanja, vještina i vremena, čime građanski aktivizam za pravednije i slobodnije društvo postaje uistinu održiv i autonoman od centara moći", kaže Marina Škrabalo iz Zaklade Solidarna.
Još napominje da se potrebna podrška ne odnosi samo na novac već i na dijeljenje znanja, stručne usluge, volonterski rad, umrežavanje, podršku u lobiranju i pristupu medijima.
Zaklada Solidarna pokrenula je nekoliko kampanja, kao što su Dobri domaćini: podržimo mlade kreativce bez doma, kojom želi pomoći izbjeglicama i mladima bez primjerene roditeljske skrbi, a Drugotna na sav glas, kojoj je cilj borba za pravo na život bez nasilja, rodnu ravnopravnost, pravo na vlastite rodne identitete, pravo na obrazovanje bez predrasuda, za pravednu podjelu kućanskih obaveza...
I baš zbog pomoći tim kategorijama nužno je postojanje onih koji će im tu pomoć pružiti, iskreno i bez zadrške, a to su brojne zaklade i fondacije, čijim djelovanjem svako društvo postaje samo bogatije.
Zaklada Solidarna, prva privatna domaća zaklada u Hrvatskoj, jedan je od primjera okupljanja oko zajedničkog, humanog cilja izdvajanjem svog vremena, dobre volje i novca kako bi stvorili bolje društvo.
Kampanje za prava ljudi
No, postavlja se pitanje mogu li zaklade i fondacije pomoći tamo gdje je država zakazala, ali i pridonijeti smanjivanju socijalnih i ekonomskih razlika u društvu te pomoći ljudima u potrebi da budu ravnopravni članovi zajednice. Upraviteljica Zaklade Solidarna Marina Škrabalo odgovara pozitivno.
"Siromaštvo, društvena isključenost i ekonomska obespravljenost koju generira aktualni model kapitalističko-klijentelističke ekonomije prerastaju u kronično, normalizirano stanje, koje drastično smanjuje životne šanse i sigurnost velike većine građana i građanki.
Opravdane ekonomske frustracije lako se pretaču u sve veću isključivost spram 'drugih' tako da je zalaganje za ekonomska i socijalna prava neodvojivo od zalaganja za toleranciju i uključivost. Sve to zahtijeva jačanje društvene solidarnosti, ali i zagovaračkih glasova za pravednije društvene i ekonomske odnose", napominje Škrabalo.
U tom smislu, nastavlja, Solidarna u svojem djelovanju nastoji čvrsto uvezati humanitarnu i zagovaračku dimenziju rada na promociji i zaštiti ljudskih prava, stvarajući prilike za širenje krugova solidarnosti među građanima koji nisu nužno aktivisti(ce), ali itekako žele pridonijeti izgradnji pravednijeg i slobodnijeg društva.
'Solidarnost Srbije' za bolje društvo
Fondacija "Solidarnost Srbije" postoji već pola stoljeća. Tada su se okupile 234 znamenite osobe iz tadašnjeg javnog života, koje je podržalo 135 radnih organizacija, te su osnovali fondaciju kojoj je primarna misija bila briga o djeci bez roditeljske skrbi. Danas im se djelovanje proširilo na sve one koji ne mogu brinuti o sebi – stare, bolesne, osobe s invaliditetom, ali i članove društva koji su na bilo koji način marginalizirani.
I nije pomoć koju pružaju isključivo novčana, nego onima kojima treba dijele i odjeću, obuću, osnovne životne potrepštine, lijekove – sve na osnovu osobnih zahtjeva ili preporuka ustanova socijalne skrbi. Organiziraju i humanitarne akcije u cilju prikupljanja novca za liječenje, ali i uključuju one koji su spremni volontirati u svoj rad pokušavajući proširiti svijest o humanosti i solidarnosti. Dobili su od države i licencu za pomoć u kući odraslim i starijim osobama. Svjesni teške ekonomske situacije, znaju da nije moguće pomoći svakome novcem, ali kroz godine iskustva shvatili su da postoji "bezbroj drugih načina pomaganja".
Volontiranje kao opcija koja nedostaje
Gojko Bežovan podsjeća kako davanja ne moraju biti samo materijalna nego to može biti i u doniranju hrane, odjeće i obuće, ali i slobodnom vremenu i radu kroz volontiranje. No, problem je, kaže, što onaj i tko hoće volontirati za to nema mogućnosti. Ono što je na Zapadu uobičajeno, a ljudi volontiraju u bolnicama, socijalnim, kulturnim ili obrazovnim ustanovama, na ovim prostorima nije moguće.
"Kad bih nazvao neku od bolnica i ponudio se da volontiram šest sati za vikend, nisam siguran kakav bih dobio odgovor. Možda bi mi rekli da sam malo izgubio orijentaciju. Sve to nije osviješteno i o tim stvarima bismo trebali voditi računa, jer nismo na razini Europe i svijeta kad je volontiranje u pitanju."
"Ponosni smo što smo u najvećem broju slučajeva gde smo pritekli u pomoć stekli prijatelje. Vrlo često imamo i situacije da oni kojima smo se našli u nevolji postaju deo našeg tima i svojim volonterskim radom nastoje da pomognu na isti ili sličan način ugroženima. To nam je možda i najveće priznanje za naš rad", navode iz Fondacije "Solidarnost Srbije".
Kako osnažiti žene
O tome da postoji mnogo načina da se pomogne – od prepoznavanja problema i pronalaska načina da se oni riješe, savjeta i suradnje, javnog zagovaranja – govore i u bh. Fondaciji CURE, kojoj su u prvom planu prava žena, ali i drugih obespravljenih kategorija društva. Ukazuju na to da zaklade i fondacije ne moraju uvijek materijalno pomagati, nego je nekad dovoljno i samo saslušati probleme određene osobe te pokušati pomoći ili ukazati na to gdje se nalazi moguće rješenje problema. Aktivistice Fondacije CURE posebno važnim smatraju otići u što veći broj bh. gradova i sela, jer određenu državu – u ovom slučaju Bosnu i Hercegovinu – ne čini samo glavni grad.
"Poseban nam je interes osnaživanje žena i svih predstavnica i predstavnika marginalizovanih grupa u tim područjima, njihovo okupljanje i djelovanje kroz organizacije i neformalne grupe. Radimo i u školama, gdje dosta govorimo o pitanjima rodno zasnovanog nasilja, o važnosti dobrovoljnog rada i aktivizma u zajednici, o prevenciji u radu na temu rodno zasnovanog nasilja. Također u svom radu djelujemo i na osnaživanju i aktivnoj ulozi žena u političkom i javnom životu. ali i djelujemo na osnaživanju žena u politici", ukazuje Vildana Džekman, feministica i aktivistica, članica Fondacije CURE.
Nužna globalna umreženost
Dok je Hrvatska bila dio nekih drugih, mnogo većih državnih zajednica, značajan je broj institucija – kulturnih, obrazovnih, umjetničkih – nastao kroz zaklade i privatne donacije, podsjeća Gojko Bežovan.
"Tada je bila razvijena kultura davanja u općekorisne svrhe, čak je postojala i izvjesna globalna umreženost. Ako bi danas postojale inicijative koje jamče izvjesno povjerenje, davanja u općekorisne svrhe bila bi sasvim izdašna i kroz ta davanja mogle bi se podmiriti značajne potrebe u društvu", navodi.
Priča i kako im često dolaze žene koje imaju problema s radnim pravima ili traže pravni savjet, psihosocijalnu potporu ili jednostavno da ih netko sasluša. Obraćaju im se i žene koje se svakodnevno suočavaju s diskriminacijom. Posebno su teški slučajevi žena u poodmaklom stadiju trudnoće koje su se žalile, kako navodi Džekman, "da su ih izbacivali s razgovora za posao zbog velikog trbuha".
Kako bi pokušala pomoći što većem broju obespravljenih žena, Fondacija CURE koordinira Ženskom mrežom, koja okuplja 52 organizacije i čiji je ključni smisao proširiti informacije koje se odnose na kršenje ženskih prava, ali i moguće rješenje problema kroz izravnu podršku i pomoć svim osobama koje im se obraćaju.
Svijet se okreće filantropiji, a mi?
Činjenice da živimo u svijetu rastuće nejednakosti među ljudima, pri čemu sve manji broj ljudi raspolaže sve većim bogatstvom, a time i potrebe davanja u općekorisne svrhe svjestan je i Gojko Bežovan s Pravnog fakulteta u Zagrebu, jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka u području socijalne politike.
Ukazuje i kako se "nalazimo u vremenu koje možemo nazvati filantropkapitalizmom", no smatra da su hrvatsko, ali i druga društva u susjedstvu još daleko od takvih trendova.
"Naša su društva uglavnom bila kolonijalna jer su dolazili strani programi (američki, britanski, njemački) i pomagali razvijati civilno društvo. Nikad se nije otvorila tema koji su kapaciteti naših društava, građana i tvrtki da i oni daju u korisne svrhe, da se to davanje sustavno potiče izvjesnim poreznim poticajima i da se kroz to razvije određena održiva struktura – na razini lokalnih zajednica, regije ili države... da svaki iole dobrostojeći građanin treba imati izvjesnu odgovornost davanja u općekorisne svrhe i da se razvije takva kultura", upozorava Bežovan.
Ukazuje na pozitivne primjere Češke, Slovačke, Poljske ili Mađarske, u kojima je filantropija institucionalizirana ili se izučava na fakultetima. Na kraju navodi primjer Češke, u kojoj se prave i pouzdane godišnje procjene prikupljenih sredstava, gdje se može prikupiti više od 100 milijuna eura, što je posve ozbiljan iznos i ozbiljan potencijal da se nešto konkretno u jednoj državi i napravi.
Izvor: Al Jazeera
Нема коментара:
Постави коментар