Rezolucija pod nazivom „Riječ muslimana grada i kotara Bijeljina“ počinje ovako:
„Zemlja u kojojživimo je Bosna,u kojojsu živili i žive Bosanci bez razlike na vjeru i pleme.U ovim krajevima je bilo isto toliko srpskoga koliko i hrvatskog uti'caja. Govori se istim jezikom, isti' su običaji i jednaka je ljubav prema rođenojgrudi. Govorimo u prvom redu kao Bosanci, jer se veliki dio nesreće sadašnjice sručio baš na našu Bosnu i Bosance.“ Dalje se ističe da su „sinovi naših krajeva“ zaveli naš maternji bosanski jezik kao drugi službeni i diplomatski jezik na osmanskom dvoru i da su kroz stoljeća vršili „ časnu ulogu spone između braće raznih vjera“.
„Stotinama godina bosanski muslimani su živili u slozi i bratskojljubavi sa svim Bosancima bez razlike na vjeru, kao što im to uzvišeni Islam naređuje, a kada su imali svu vlast u svojim rukama, ni tada prema građanima drugih vjera nisu nedjela činili niti' vjersku i plemensku mržnju sijali.“ Slijede redovi koji i danas izazivaju divljenje.
„Kao što su muslimani do sada u ovim krajevima uživali sva prava koja i Srbi i Hrvati,tako i sada traže da svi budemo jednakopravni pred zakonom, da nam svima bude obezbijeđen i siguran i miran porodični i vjerski život kao i privatna imovina.“ Bijeljinski Bošnjaci se ograđuju od svih nedjela koja im zlonamjerni pripisuju i traže da vlasti najstrožije kazne počinioce, ma koje vjere bili, i traže da se razoružaju sva civilna lica i da vlast vrši isključivo vojska. Potpisnici zahtijevaju da se pruži zaštita života i imetka svim građanima, i da se postradalima što hitnije pruži neophodna pomoć, jer se pokazalo da su nedovoljno zaštićeni pripadnici svih naroda i vjera, bez razlike.
U nastavku traže „da u ovim krajevima, umjesto posijane mržnje, krvne zavade i bezdušnog klanja zavlada ljubav, sloga i sigurnost kao što je bilo u prošlosti'“, i da se svaki građanin „cijeni ne prema vjeri nego prema radu, čestitosti i čovječnosti' koje pokazuje u svome životu prema bližnjima.“ Upozoravajući da se mora prestati' sa osvetom i istrebljenjem drugih, potpisnici rezolucije zaključuju (ispisujući to veliki slovima):
„SPAS BOSNE LEŽI U BRATSTVU A NE U KRVNOJ ZAVADI I MRŽNJI. Vjera neka nas ne razdvaja već neka nas ujedinjuje blagotvorno djelujući na sve nas, da budemo na prvom mjestu ljudi koji ne dozvoljavaju da njima vladaju probuđeni životinjski nagoni ubijanja i pljačkanja, palenja i zlostavljanja koja kulturan čovjek treba obuzdavati'“.
(http://www.republika.co.rs)
Нема коментара:
Постави коментар